Roditelji na uzor svojih roditelja ili ?

Dakle jeste li/hoćete li biti roditelji kao što su vaši roditelji bili prema vama?

Zašto?

Ne,nikada!
Več sam napisala da se na pogreškama uči..
Zamjeram im puno toga,još i sad nemogu snjima na zelenu granu...

nisam.
ja na svoje dijete gledam kao na osobu koja ima pravo pitati zašto i ima pravo na iskren odgovor, kaja ima pravo iskazati svoje želje bez straha od osude i pravo na samostalne odluke koje su u granicama njegovog stupnja prosuđivanja.

a od svojih sam roditelja često znala čuti ti si dijete ili to nije za djecu, curicu ili sl.

@ love baš u ničemu nisu ostavili pozitivan utjecaj na tebe?

@eva- ja mislim da ću bit ko i moja mama, ona je stvarno legendarna

To što i jesu slabo,ja na njihovom mjestu nikad tako nebi..

Necu bit ko moji roditelji, dost su nepravedni i ono sto kaze eva..
Puni predrasuda >_>

to je dobro čak,sreća u nesreći,znate kako ste se vi soječali i znate da to neće učiniti tako vašem klincu

sasuke,istina,predrasude sve sjebu uvijek,sva sreča da mi nije bitno što če netko drugi reč tj cijela okolina...

Neukrotiva je napisao/la:

@eva- ja mislim da ću bit ko i moja mama, ona je stvarno legendarna

pa i moji roditelji su ok i vjerujem da su tada mislili najbolje, ali se pojam odgoja danas i onda dosta razlikuje.

bit je u tome da ja imam sve što mi treba, da mi je mama kao i prijateljica, i sve, nije konzervativna, sa mojim dečkom je u jako super odnosu, itd.

jedino što me živcira je pto me svako malo zivka na mobitel kad sam vani,al to je kao zato jer se brine di sam itd

i što je opsjednuta higijenom i čistoćom stana,sve se mora caklit,to me nervira jer svaki dan mi sere da moram spremat nešto a ja svedno ne spremam