Samohrani roditelji

U današnje vrijeme to nije ni rijedak slučaj,a sigurno ga je bilo i prije kada medicina nije napredovala pa su ljudi umirali mladi...
Što mislite je li teško biti samohrani roditelj?
Čini mi se da ipak netko uskoči u priču i pripomogne?
Pomažete li nekome od samohranih roditelja, jeste li sami ti, bi li se na takav oblik roditeljstva svojevoljno odlučili?
Da li je potrebno za djecu da imaju oba roditelja?
Može li neki prijatelj preuzeti ulogu drugoga roditelja kad zatreba,i mislite li da su ljudi uopće raspoloženi za tako altruistično djelovanje znajući da se ne radi o njihovoj obitelji, njihovim genima?

mislim da je to prilično naporno. sve odluke i sve probleme vezane za dijete snosiš sam, a to je mislim dosta teško.

Postoje razlike na koji način netko postaje samohrani roditelj.
Neki postepeno to postaju, tako da praktički niti ne primjete da su to postali, dok oni drugi to postaju naglo, nakon neke teške životne tragedije i to samohrano roditeljstvo im postane dodatni teret koji im otežava ionako teške životne okolnosti u kojima su se našli.
Takvim je nužna pomoć rodbine, prijetelja, okoline, mada je neki teško prihvaćaju, ali je u kasnijem periodu itekeko cijene.
Takvim samohranim roditeljima se divim i poštujem ih maksimalno, dok ima i onih koji bi unaprijed htjeli postati samohrani roditelji i to čak nebi htjeli postati na prirodan način, već isključivo umjetnom oplodnjom.
To su lakrdijaši.

eva kant je napisao/la:mislim da je to prilično naporno. sve odluke i sve probleme vezane za dijete snosiš sam, a to je mislim dosta teško.

slažem se

i ja se slažem

tesko je biti samohrani roditelj ali na koncu kada djeca narastu i kada prezivis sve peobleme samohranog roditelja i shvatis da si uspio i odgojio krasno dijete potpuno sam osjecaj je neopisiv.

vjerujem da je,to najbolje znaju oni

Ja sam samohrani roditelj.Neću reći da mi je sada lakše nego prije ali isto tako mislim da bez obzira na razvod netreba očajavati već život i obaveze prema djeci trebaju ići dalje.Meni svaki problem koji sam samostalno uspjela riješiti daje dodatni poticaj i hrabrost.Svaki uspjeh mog djeteta je na neki način i moj uspjeh,svakodnevna briga oko djece i ispunjenje obaveza prema njima smatram vlastitim zadovoljstvom.Ja vjerujem da mnogi ljudi koji žive sa partnerom misle da je ovo užasno teško.Ponavljam nije lako,ali svi mi kada se nađemo u određenoj situaciji se prilagodimo i naučimo tako živjeti.

evitaa je napisao/la:Ja sam samohrani roditelj.Neću reći da mi je sada lakše nego prije ali isto tako mislim da bez obzira na razvod netreba očajavati već život i obaveze prema djeci trebaju ići dalje.Meni svaki problem koji sam samostalno uspjela riješiti daje dodatni poticaj i hrabrost.Svaki uspjeh mog djeteta je na neki način i moj uspjeh,svakodnevna briga oko djece i ispunjenje obaveza prema njima smatram vlastitim zadovoljstvom.Ja vjerujem da mnogi ljudi koji žive sa partnerom misle da je ovo užasno teško.Ponavljam nije lako,ali svi mi kada se nađemo u određenoj situaciji se prilagodimo i naučimo tako živjeti.

Za iskrenost i promišljanje rep +

Poznajem mnoge samohrane majke i očeve. Vidio sam da su neki jako loše odgojeni. A kod nekih komplekse koje rješavaju tijekom puberteta.
Moji su roditelji oduvijek zajedno i imao sam predivno djetinjstvo, kupovali su mi sve, imao sam što sam god želio. Sada, tebi postavljam pitanje Walter, ima li razlike u problemima kada bi se usporedili ti i ja sada?