Cvijeće i svijeće kraj ceste na mjestu gdje je netko poginuo

Jeste li ikada vidjeli cvijeće i svijeće kraj ceste na mjestu gdje je netko poginuo te kako doživljavate to, mislite li da to tamo stoji kao upozorenje ostalim vozačima ili kao znak sjećanja na preminulu osobu?

Vidio sam, mislim da je više sjećanje na tu osobu ali za vozača koji vozi može biti i upozorenje da barem manje smanji brzinu pokotovo ako je veća od dopuštene.

Pokraj moje firme je već šuma lampaša i križeva, al svake godine vlak zgazi par ljudi.

Kkao vlak može zgaziti ljude, pa jel ti ljudi imaju oči?

Pa eto, pružni prijelaz nema rampu, a poginu najčešće ljudi iz naše firme.

oa jel ne gledaju lijevo - desno?

Prometna je cesta dosta, a eto ne paze ljudi, zamisle se, svašta,...

Naravno da zapažam, ima jedna cesta onako u blagom zavoju koja je podignuta u odnosu na zelenu površinu odnosno poljoprivrednu površinu i tam su u razmaku od 10m postavljene lampice i cvijeća. Očito se više puta dogodilo na tom istom mijestu slijetanje s ceste ili frontalni sudar s smrtnim posljedicama.

To je sijećanje na preminulih, a ne podsjetnik za vozače koji prolaze. Mada se može tako protumačiti kao podsjetnici za vozače da na ovom mijestu malo bolje pripaze.

U nekim EU zemljama su umjesto cvijeća i svijeća na opasnim mjestima di najčešće stradavaju i ginu ljudi postavljeni znakovi koji na to upozoravaju.
Najčešće su to simboli križa, ili znak na kojem je tamna silueta čovjeka s nekim crvenim dijelom koji asocira na pogibelj (smrt).
Takvih znakova ima više desetaka uz čitavu dužinu opasne ceste.
Mislim da ih najviše ima u Češkoj, Italiji, Poljskoj, ali i u Austriji.
To mi se čini praktičnijim i jasnijim upozorenjem od svijeća i vijenaca, ili cvijeća.

Nekada toga nije bilo. Ta "moda" je uvezena iz vana, i za mene ne znači ništa drugo, nego jedna vrsta preseravanja. Kome je netko nastradao, ako stvarno žali bez nekih bolesnih potreba da to pokazuje cijelom svijetu, taj će obilježavati grob, a ne mjesto nesreće. Ja sam čak vidio i spomenike i križeve postavljene na takva mjesta.
Već je bilo polemike oko toga i tražila se zabrana postavljanja bilo kakvih oznaka, jer skreće pažnju vozača, šta je opasno za promet. Zahvaljujući tome, lako se može desiti još koja nesreća. Koga bi trebalo onda okriviti za tu nesreću? Odgovor se nameće sam od sebe.
Prometno opasna mjesta su se nekad obilježavala znakom sa crnom točkom, i tako su se ta mjesta nazivala. Bilo je dosta korisno za vozače. Ali, u lijepo našoj su se našli veliki mudraci sa beskrajnom pameću i ukinuli su to uz obrazloženje, da svaki vozač mora prilagodit vožnju uvjetima na ceti i na taj način ne postoje opasna mjesta. Ništa im nije značilo da su mnogi poginuli na takvim mjestima i svojim životima platili saznanje za ta opasna mjesta. Dobri i pametni ljudi su to poštivali i napravili popis crnih točki i to obilježili, i na taj način sprečili dosta pogibija.
Dakle, živjeli oni koji su te crne točke ukinuli! Neka im bude kao i žrtvama koje su poginule nakon ukidanja tih znakova.
Na kraju, ja osuđujem postavljanje bilo kakvih oznaka u vidu svijeća, križeva i slično od strane rodbine na mjestima stradavanja, jer između ostalog, to za mene predstavlja licemjerje rodbine poginule osobe. Tko iskreno tuguje, tuguje u svom srcu, u sebi, i sigurno nema ni najmanju potrebu da to pokazuje javno i na taj način. Sve ostalo je predstava za javnost.