Clint Eastwood

Prouči malo ove, meni su odlični.

http://www.imdb.com/title/tt0058461/
http://www.imdb.com/title/tt0059578/
http://www.imdb.com/title/tt0060196/
http://www.imdb.com/title/tt0112579/
http://www.imdb.com/title/tt0079116/
http://www.imdb.com/title/tt0107808/

Aha. . . ja sam bio nabrajao sam filmove u kojima je on redatelj, pošto je ova tema sam za Clinta kao redatelja, a od filmova koje si ponudio gdje je samo glumac odgledao sam Dobar, Loš, Zao ( meni najbolji vestern uz Bilo jednom na Divljem Zapadu), Bjeg iz Alcatraza, i Savršeni svijet, to je onaj mali kao Capser, al ga se ne sječam dobro.

Clint Eastwood - “Svoju sreću dugujem svojoj ženi!”
Beverly Hills, California – Sa veličanstvenom karijerom, bez naznake da će usporiti iako je u 78. godini života, Clint Eastwood sa svakim novim filmom nastavlja legendu.

Njegov posljednji film “Gran Torino” nije samo još jedan izvanredan pokušaj da se istovremeno bude i redatelj i glumac, već je također postigao i ogroman uspjeh na kino blagajnama, zaradivši preko 200 milijuna dolara diljem svijeta. I doista, tijekom posljednjeg desetljeća, ova filmska ikona dokazala je svoje umijeće kao redatelj izuzetno hvaljenih filmova poput “Mistične rijeke” i “Djevojke od millijun dolara”, koji mu je donio drugog Oscara za najboljeg redatelja, prateći uspjeh filma “Nepomirljivi” (1992.). A na posljednjem filmskom festivalu u Cannesu, Clint Eastwood je nagrađen s posebnom Zlatnom palmom za “velikog majstora svog zanata”.

Ali i pored svog uspjeha i nagrada i priznanja, Eastwood kaže da mu ništa nije toliko važno koliko sreća koju je u kasnim godinama života pronašao kraj svoje supruge, bivše novinarke Dine Ruiz, s kojom je 12 godina u braku. Osim što je s njom dobio kćer Morgan (12. god.), koju opisuje kao njegov “ponos i sreću”, Eastwoodov brak sa Ruiz, za razliku od prethodnih veza, uspio mu je donijeti unutrašnji mir.

“Moj rad mi je bio jako važan, ali trebalo mi je jako puno vremena da pronađem pravu životnu partnericu,” priznaje Eastwood. “Jako puno osobnog zadovoljstva donosi mi to što sam osim uspješnog glumca postao i uspješan redatelj. Ali s druge strane, mogao sam imati uspješnije veze sa ženama.”

“Meni je najveća sreća moja žena i mislim da sam tu najuspješniji. Gledajte, sve te Magnum 45 stvari iz prošlosti su sprječavale ljude da uvide da sam romantičan. (smijeh) Meni je pronalazak dobre životne partnerice moje najveće postignuće.”

S tom izjavom, Eastwood sebe definira kao muškarca nasuprot mitskoj figuri koja je postao. Kao dijete koje je odraslo u vrijeme Velike depresije 30-tih godina prošlog stoljeća, Eastwood se razvio u rezerviranog mladog muškarca punog bijesa, koji je volio jazz i Charlieja Parkera. Premlad za II svjetski rat, pripremao se za Korejski rat sve dok avion za obuku nije pao u ocean što ga je prisililo da prepliva gotovo 5 kilometara do obale. Njegovi nadređeni bili su toliko impresionirani sa tim da je 21-godišnji Eastwood automatski postao instruktor plivanja i nikada nije otišao u borbu. Nakon toga, mogao je postati glazbenik, da nije bilo “nedostatka discipline” i da njegov prijatelj, glumac David Janssen, (kasnije glumio u tv seriji “Bjegunac”) nije predložio glumu kao lak način zarade za zgodnog Eastwooda.

Iako mu je tv serija “Rawhide” iz 50-ih pružila dobro uporište u Hollywoodu, njegova neustrašiva ambicija tjerala ga je da snima vesterne sa Sergiom Leoneom. Upravo ovi filmovi donijeli su mu ogroman broj obožavatelja u Europi čak i prije nego što ga je “Prljavi Harry” pretvorio u najveću filmsku zvijezdu 70-tih godina prošlog stoljeća.

Ostalo je, kako se to kaže, povijest, a Clint Eastwood je sa svoja 193 centimetra visine i crtama lica koje izgledaju poput isklesanih, osigurao mjesto u našoj kulturnoj mitologiji. On nije samo pripovjedač sposoban da nam pruži odlične prikaze, već i naša slika o njemu kao glumcu ostaje urezana u naše pamćenje kao slika lakonskog revolveraša koji traži istinu u korumpiranom svemiru.

Njegov novi film “Gran Torino” je 29. film koji je režirao i 24. na kome je ujedno radio kao redatelj i kao glumac. Film je u potpunosti u njegov stilu, i vidimo ga u ulozi osjedjelog i pomalo rasistički nastrojenog ratnog veterana iz Korejskog rata, koji pokušava na pravi put dovesti propalicu, mladog Koreanca koji je pokušao ukrasti njegov voljeni “Gran Torino”, istovremeno se suočavajući sa bandama koje ugrožavaju njegovo, nekada sigurno, susjedstvo. U intervjuu koji slijedi, živa legenda Clint Eastwood daje svoj pogled na izvanrednu karijeru i zanimljiv, gotovo romantičan život.

INTERVJU

P: Clint, izgleda da uživate u zlatnom dobu s obzirom da ste u proteklih desetak godina napravili neke od vaših najboljih filmskih projekata i pronašli odličnu životnu partnericu. Postoji li veza između te dvije stvari?

EASTWOOD: Moguće da postoji. Mislim da sretan dom olakšava sve ostale stvari u životu. Nikad nisam smatrao da je nužno patiti da bi se napravio dobar film, bilo kao glumac ili kao redatelj. Trebalo mi je dosta vremena u životu da bih se osjećao opuštenije i manje napeto. Sam sebi stvaram velik pritisak kako bih postigao neke stvari u životu, i toliko sam se forsirao u tome da nisam bio ni dobar otac niti dobar muž.

Sa Dinom (Ruiz) sam se napokon uspio opustiti i posvetiti se njoj i odgajanju naše kćeri Morgan. Učio sam iz svojih pogrešaka u prošlosti i sada mi je velik izvor zadovoljstva upravo to što sam napokon uspio sve dobro napraviti. Trebalo mi je vremena…

P: Mislite li da niste bili spremni pronaći pravu partnericu sve dok niste postigli sve zacrtane ciljeve kao glumac i kao redatelj?

EASTWOOD: Ne, bio sam spreman, ali zbog hrpe različitih razloga moje prethodne veze jednostavno nisu uspjevale. Kad je moj prvi brak u pitanju, i dalje sam u dobrim odnosima sa bivšom ženom i ja sam bio razlog zbog kojeg ta veza nije uspjela. Ali otad, jednostavno sam nekako čekao na nekog poput Dine i s njom se uklapam nevjerovatno dobro. To je bila nevjerovatno ugodna i sretna promjena za mene.

Ponekad mislim da sam također bio u pravom stanju uma i da sam s vremenom naučio dovoljno o ženama da bih mogao znati kako biti dobar muž i dobar otac. Moj život sa Dinom je točno onakav kako sam prije 20, 30 godina zamišljao da bi trebao biti. Ona je imala tu vrstu neovisnosti i osobnosti koja je bila jako privlačna i osnažujuća. Život je iznenada postao puno lakši.

P: Mislite li da ste naučili neku važnu životnu lekciju o ženama nakon svog ovog vremena?

EASTWOOD: Život nikada ne ide onako kako ste ga planirali. Ima dobrih i loših stvari koje vam se dogode i morate biti spremni prihvatiti ih, izboriti se s njima i nastaviti dalje.

Kad je riječ o ženama, mislim da nitko nikada nije došao do pravog odgovora. Meni je trebalo 40 godina da pronađem idealnu partnericu… Ima toliko nepoznanica o ženama i mislim da je to jedan od razloga što su nam toliko privlačne.

P: Kad su u pitanju vaše prethodne veze, jeste li uspjeli ostati bliski sa tim ženama?

EASTWOOD: Dina je uspjela sve to spojiti. Nije se trudila napraviti nikakve zidove niti održavati distancu. Ona nema tu srdžbu, koju mnoge druge žene imaju, kad su u pitanju bivše veze. Zapravo, ona je postala prijateljica sa mojom prvom ženom i sa nekim mojim bivšim djevojkama, i drago mi je vidjeti ju tako otvorenu i kako se trudi da se svakome pokaže dobrodošlica i poštovanje.

P: Je li teško odgajati malu djevojčicu sa 70 godina?

EASTWOOD: Ne, puno je lakše. Imam više vremena, puno bolje razumijem što znači biti otac, i gledati ju kako raste je jedno od najvećih uživanja u mom žvotu. Ona je jedna nevjerovatna djevojčica, jako bistra i s puno duha. Po prvi put u životu mogu biti točno onakav otac kakav sam želio biti jer zbog mojih ambicija nikada nisam sebi dopustio da provodim toliko vremena sa djecom. To je jedna od stvari zbog kojih osjećam krivnju.

P: Krenuli ste u redateljske vode iako ste mogli imati lagodan život kao glumac nakon uspjeha “Prljavog Harryja”. Što vas je učinilo tako ambicioznim?

EASTWOOD: Na početku karijere su me mnogi ljudi gledali s prijezirom i to je ostavilo traga u meni. Htio sam dokazati da nisu bili u pravu i da su me krivo procijenili. Nisam se htio ograničavati sa određenim tipovima uloga s kojima su me producenti i redatelji željeli ukalupiti. Želio sam pomicati svoje granice. Također sam osjećao da imam dobro razumijevanje elemenata koji čine jedan dobar film i nakon što sam glumio u nekim neuspješnim filmovima, bio sam uvjeren, a možda i dovoljno arogantan da povjerujem da mogu biti redatelj.

Čak i nakon uspjeha “Prljavog Harryja”, nisam želio nastaviti snimati taj tip filmova. Mislio sam da mogu raditi i drugačije stvari i glumiti drugačije likove.

P: Rekli ste da ste u prošlosti imali puno bijesa u sebi koji vas je tjerao da uspijete?

EASTWOOD: Kad sam bio mlad, bio sam pomalo bijesan na cijeli svijet jer sam želio postati jazz glazbenik i to je stavljeno na stranu (kada je otišao u Korejski rat, iako nikad nije sudjelovao u borbama, nap.a.) i onda dugo nisam uspjevao naći dobre uloge sve dok nisam počeo snimati vesterne za Sergia Leonea. Puno je godina prošlo, čak i nakon uspjeha s filmovima o “Prljavom Harryju”, dok se nisam psihički skroz opustio.

Uvijek sam bio pod stresom. Bio sam poprilično napet dok sam se pripremao za uloge iako sam uglavnom glumio likove koji su izvana prilično hladnokrvni i opušteni. Želio sam da gledatelji osjete da se ispod te površine krije napetost. S vremenom sam shvatio da nisam morao sebi otežavati na taj način. Zato se danas osjećam puno slobodnije iz jednostavnog razloga što je sva ta negativna energija iščezla.

P: Da li ste se s godinama emotivno više otvorili i da li mislite da Vam je to pomoglo da uživate u braku s Dinom?

EASTWOOD: To je bio značajan faktor. Kad sam bio dijete često smo se selili i bio sam prilično introvertan i to je sve ostavilo traga u meni. Nikada od toga ne uspijete pobjeći u potpunosti. Tako da me je vjerovatno bilo puno teže upoznati kad sam bio u svojim 30-im i 40-im godinama i tako nešto očigledno utječe i na vaše veze sa ženama.

Također smatram da se više nauči o tome što žene očekuju kad su u pitanju veze i ako razumijete te potrebe, i ujedno ste spremni biti velikodušniji, to poprilično olakšava stvari.

P: Da li je to bio slučaj sa Dinom?

EASTWOOD: Da, ali nešto mi govori da iako mogu dati svakakve moguće psihološke i praktične razloge zašto je baš ovaj brak ispao tako dobro, instinkt mi govori da je to jednostavno zato što je Dina tako izvanredna žena i to sam znao od samog početka.

P: Popričajmo malo o Vašoj karijeri. Kako ste dobili ulogu Prljavog Harryja kad ga je prema prvom planu trebao utjeloviti Frank Sinatra?

EASTWOOD: Pokušali su mnoge ljude pridobiti za tu ulogu. Probali su Franka Sinatru, Roberta Mitchuma i Stevea McQueena. Na kraju su završili sa Frankom Sinatrom. Bio sam u postprodukciji “Play misty for me” (Eastwoodov prvi film za koji je radio režiju, nap.a.) kada su me nazvali i rekli “Da li si još uvijek zainteresiran za ‘Prljavog Harryja’?” Pitao sam “A što se dogodilo sa Frankom Sinatrom?”, a oni su mi odgovorili “Frank ima problem sa rukom i ne može držati pištolj.”

To mi je zvučalo kao jako loš izgovor, ali mi nije bilo važno. Pa sam im rekao “Napravit ću to.” Ali s obzirom da su prvo sa mnom razgovarali, u međuvremenu je bilo jako puno prepravki scenarija i na kraju su uništili osnovnu ideju o tom jednom policajcu koji naganja ubojicu. Zato sam im rekao “Zainteresiran sam samo za originalni scenarij.” A oni su rekli “OK, napravi kako želiš.”

P: Spomenuli ste “Play misty for me”. Zbog čega ste se počeli baviti redateljskim poslom?

EASTWOOD: Tijekom 60-tih godina uvijek sam negdje u svojoj podsvijesti znao da će doći dan kada ću se početi baviti režiranjem filmova. Radio sam na nekim filmovima koji nisu bili tako dobri kakvi su mogli biti – kao npr. “Kelly’s Heroes” – i mislio sam da razumijem kako jedan film treba biti snimljen. Onda sam naletio na priču o toj ženi (Jessica Walter) koja na jedan način tumači vezu, a tu je i taj tip (deejay kojeg glumi Eastwood, nap.a.) koji to ne vidi tako. Mnogi ljudi su imali takvu neku neugodnu vezu, iako ja nikad nisam imao baš TAKO lošu! (smijeh)

Znao sam da ovaj film mogu snimiti sa malim budžetom i da ga mogu pretvoriti u zanimljivu priču. Pa sam odnio taj projekt legendarnom šefu filmskog studija Lewu Wassermanu u “Universal” i rekao mu “Ovo je projekt koji želim napraviti.” A on me je samo pogledao i rekao “OK!”

Pomislio sam “Ovo je bilo lako!”. Onda mi je agent rekao da mi oni neće dati plaću ukoliko ja budem redatelj. Rekao sam “To je odlično. Tako bi trebalo biti. Zašto da me plaćaju kad već riskiraju? Trebam zaraditi za svoj put prema redateljskom poslu.” Moj agent nije baš bio oduševljen s tom idejom. Ali platili su mi postotak od zarade filma i to je na kraju u svakom slučaju ispalo bolje.

Kada sam se jednom uvjerio da mogu raditi taj posao, htio sam režirati svoje vlastite vesterne, s obzirom da sam na tom žanru praktično odrastao. Zato sam radio “High Plains Drifter.” Jedna stvar vodila je ka drugoj… i ja se i dalje bavim s tim poslom!

P: Iako Vam je 78 godina, ne pokazujete ni najmanji znak da ćete sada malo usporiti, s obzirom da ste prije tri godine snimili "Changeling" i "Gran Torino". Osjećate li da još uvijek imate dovoljno energije za Vašu karijeru?

EASTWOOD: Pa, jednostavno izgleda da kada postoje priče, morate ih ispričati. Ali nije ništa novo naporno raditi i snimiti film ili dva godišnje. Uskoro ću početi raditi na filmu o Nelsonu Mandeli (The Human Factor) sa Morganom Freemanom. Nekad su to svi radili. John Ford i Howard Hawks i svi ti redatelji, stvarali su puno filmova u svoje vrijeme.

P:Što Vas je potaknulo da snimite “Gran Torino”?

EASTWOOD: Svidjela mi se priča. Svi imaju nekog ili barem znaju nekog tko ima nekog takvog u svojoj obitelji. Znate, nekoga tko nije nikako usklađen sa današnjom generacijom, nekoga tko je iz generacije koja je bila prije svih ovih politički korektnih stvari koje danas imamo.

Svi prijatelji tog tipa su umrli, on se osvrće oko sebe i odjednom shvaća da su se ti ljudi iz Azije doselili u njegovo susjedstvo. Sviđa mi se priča zato što se vidi kako ovaj lik, Walt, nikad nije prestar da nauči nešto novo – u ovom slučaju on se uči toleranciji.

P: Ali učiti toleranciju je u neku ruku politički korektno?

EASTWOOD: Apsolutno. I nema ništa lošeg u tome. Ali on mora biti osoba određene generacije da bi imao gdje ići, da bi se razvijao. Jednog dana pogleda u ogledalo i kaže ”Imam više zajedničkih stvari s ovim ljudima nego sa svojom vlastitom, razmaženom, pokvarenom obitelji.” On je iznenađen što se tako osjeća.

P: U “Gran Torinu” djeluje kao da niste ljubitelj religije, barem kad se u obzir uzme lik svećenika, ili kako ga Walt zove “padre”. Jeste li Vi religiozni?

EASTWOOD: Ne, ne provodim puno vremena razmišljajući o tome. Dok sam odrastao nisam imao organiziran, uređen taj dio života.

Moja obitelj se stalno selila tijekom 30-ih godina. Mislim da sam išao u 5-6 različitih crkvi tijekom godina. Moj otac je jako naporno radio, majka također, i nedjelja je bila jedini dan kad su bili slobodni, tako da to nismo prakticirali. Željeli su mi to pokazati, pretpostavljam kako bih ja sam shvatio jesam li vjernik ili ne. Ali moram priznati da se nikad nisam navukao na to “Bog će te kazniti”. Religija mi se sviđala kad nije prijetila.

Više sam produhovljen nego religiozan. Kad npr. stojim ispred Velikog kanjona, on me inspirira i osjećam se bliže Bogu. Nakon smrti mog oca, osjećao sam ogromnu grižnju savjesti jer mu nikad nisam rekao koliko ga volim. Ali bio sam zauzet poslom i nisam bio s njim onoliko koliko sam trebao biti. Možda ću jednog dana snimiti film sa tom tematikom.

P: “Gran Torino” za Vas označava povratak grubih tipova. Vaš lik ima rečenicu “Shvaćaš li da si naletio na nekoga s kim se nisi smio zajebavati?” Izgleda da ste tijekom svoje karijere uspjeli isprakticirati Vaš talent u utjelovljavanju takvih likova.

EASTWOOD: Pa, ja znam takve tipove. Bio sam u vojsci. To nije generacija koja se lako predomišljala i nismo bili pretjerano tolerantni. A sada se svi bojimo reći bilo što o bilo čemu… Ljudi će vas tužiti ako ih pokušate spasiti. Ili će vas npr. vidjeti kako zbog pokvarenog auta stojite nasred autoputa i proći će hladno kraj vas i reći “Baš nemaš sreće”. Nešto s tim nije u redu.

P: Prije nekoliko godina ste rekli da prestajete s glumom. Što Vas je natjeralo da se predomislite?

EASTWOOD: To je bila šala. Nekad poželite da stvari radite polakše jer uvijek je prilično nategnuto raditi oba posla, i lakše je ostati iza kamere i ne praviti frku oko šminke i svega ostalog. Također sam bio i posve realan jer jednostavno nema dovoljno uloga koje bi odgovarale mojim godinama, a u ovom trenutku moje karijere ne želim raditi za druge redatelje. Kad sam naišao na “Gran Torino” odlučio sam da bi bilo zanimljivo odglumiti tu ulogu. Ali ne znam hoće li će se opet pojaviti neki scenarij koji će me privući da glumim u nekoj od uloga. Ipak, nemam namjeru otići u mirovinu. Uživam raditi zato što osjećam da sa svakim filmom mogu naučiti nešto novo. Još uvijek imam par aseva u rukavu.

P: U jednom od vaših novih filmova, “Changeling”, radite sa Angelinom Jolie. Kakvo je to bilo iskustvo?

EASTWOOD: Ona je fenomenalna! Podsjeća me na glumice iz 40-ih godina prošlog stoljeća. Nije da kažem da današnje žene nisu divne, ali je onda bilo puno više individualnosti. Sva lica su bila različita, nisu sve imale taj isti izgled botoksa. Angelina ima tu divnu individualnost, svoj specifičan izgled i stil, i uza sve to je odlična glumica. Mislim da bi u toj eri bila velika poput Katherine Hepburn, Bette Davis, i Ingrid Bergman … Ona je snažna i fascinantna žena. I izuzetno je lijepa.

P: Iako ste kao redatelj snimili popriličan broj odličnih filmova, mnogi ljudi na Vas i danas gledaju kao na Prljavog Harryja. Jeste li za vrijeme snimanja tog filma bili svjesni toga da taj film može definirati Vašu karijeru?

EASTWOOD: Bilo je nečega u tom liku što je imalo nekakvu mračnu karizmu. Bilo je usamljenosti u tom liku. Život mu je bio isprazan, ali je on imao strast da skloni kriminalce s ulica. To nije bilo baš popularno u to vrijeme, 60-tih godina, i jedan od kritičara je Harryja prozvao fašistom. Što on, naravno, nije.

Harry je bio čovjek sa ciljem. Jednom kada bi odlučio nešto napraviti, ništa ga nije moglo smesti s puta prema njegovom cilju, nije bilo nikakvih sporednih stvari. Bio je jako odlučna osoba.

P: Nešto poput muškarca koji ga je glumio?

EASTWOOD: (gleda i smije se)

Izvor: hbo.hr